četvrtak, 20.07.2006.
..::spinning like a polaroid picture::..
..u j* te sve! Kako bi malo začinio ovaj post i možda zornije prikazao svoje trenutno mentalno stanje počeo sam pisati tekst sa ovako ružnom rečenicom...(ddobro,,kako kome ružnom..)
,,neki mi neće vjerovati (naročito oni koji znaju koliko sam se puta okupao prošlih godina u ovo vrijeme), ali danas sam se prvi puta bacio u more.
..al onako pošteno...,,bez obaveza i tako da osjetiš moćno kolebanje slobode u valovima koji struje oko mene..More je stvarno nešto FANTASTIČNO!!!,,to sam se podsjetio tek kad sam opet bio mokar od slane morske vode moje najdraže plaže...
..ispiti su iza mene,,barem većina...ostao mi je još samo jedan, ali dok je jedan to neće biti problem!
..eh, sad...što će čovjek od previše slobode?
,,ovdje sam bio u monviju 2 puta,ipak, monvi je najbolji zabvni centar u istri...iiii, monvi je legendaran, ali dopiz*io mi je već nakon 2 izlaska...tu jednostavno ima previše ljudi kojih znam i možda sam se navikao na riječki život kad se osjećaš potpuno slobodan dok si vani...tada je nekako zanimljivije....
,,ovo što u monviju doživljavam su uglavnom situacije u kojima svih trebaš pozdravljat, jer ako to ne učiniš ispadaš snob,umišljena karikatura, egoističan gad itd itd...,,osim toga priče su uvijek iste, sve je stalno kao neki začarani krug...,,
,,okrenem se lijevo, vidim ljude koji su nedavno bili dovoljno mlađi od mene da nisu znali za alkohol, a sada se opijaju uvijek u istom kutu, sa desne vidim klub poznanika sa kojima nemam previše zajedničkih tema ali ih ipak zaustavim i popričam s njima...reda radi... ,,onda se okrenem iza i naravno, uočavam hordu snobovskih životinja, koje iz nekog nepoznatog razloga vole svoj život i interpretiraju ga na sebi svojstven način koji se kasnije vrlo interesantno interpretira cenzurirajući svaki mogući trag zdravog razuma oko sebe,,i na kraju...jedino što mi ostane je ne okretati se ni lijevo, ni desno, ni iza...nego ostati gledati naprijed i razmišljati o nekim zdravijim stvarima...
,,na kraju ostaju samo pravi prijatelji...
...u zadnje vrijeme nisam više tip za previše alkohola, nisam više tip za glasnu glazbu i nisam više tip za besmisleno razmišljanje o odvratnim osobama zbog kojih trebam odvraćat pogled ili pazit kako se ponašati oko istih jer će oni tada nešto krivo shvatiti..,,
,,malo promjene u životu uvijek dobro dođe...
.....sada uživam u društvu svoje cure(dobro-to je konstanta), u pozivima i druženju najboljih prijatelja(i ovo isto), ali i u novim kontaktima koje sam stekao na fakultetu..
,,evo baš drugi tjedan odlazim sa ekipom s faksa na peterodnevno kampiranjeu Umag...to je za mene nešto sasvim novo..em kampiranje, em nova legendarna ekipa...
"NO CHANGE,NO LIFE!" --citat legendarnog mislioca M.Medaka
,,,promjene su dobre, ako su potrebne..., a budući da je život niz različitih promjena, dolazi do zaključka da je život=život samo ako dolazi do promjena!
,,idem malo odspavat sad,,i odmorit se za sutrašnju promjenu!Idem se kupat i promijenit boju kože,,budući da sam još uvijek bijel ko sir!!
Cheer up, i čitamo se!(tko god)
srijeda, 21.06.2006.
.::temperature rising::.
...evo napokon malo vremena za blog,,,vjerojatno preko ljeta će na ovom sajtu postojati neka generalka, a do tada častim moje brojne čitatelje ovim postom...
,,inače, toplina mi zaudara u lice toliko da se polako pretvaram u želatinju,,a hodajući gradom vidim ljude kojima komotno možeš maznuti novčanik iz đepa budući da se svi "otvaraju" od ove vrućine i budući da i svačiji mozak razmišlja samo na nešto pitko,,kao što je to voda npr..
,,busevi koji lutaju naokolo su prazniji nego inače, ali ipak vrlo puni...što se naravno i osjeća..,po mirisu...
,,zapravo to više nije bus po ljeti, nego pećnica ili mikrovalna,,kako koji...
,,na suhom podu busa, vide se kapi znoja koje cure niz pazušnih dlačica starijih žena koje se drže za one žute šipke u busu...
..mislim da je očito kako ljeto ima i svoje doslovno odvratne strane...,,
,,al evo, moja zanimacija trenutno je još uvijek faks, a nakon toga vraćam se ja kući...i naravno selim se u slanu vodu...nema ljeta u kojem sam ovako kasno čekao na kupanje..
..evo, nadam se da ću pobjeć od svih ljetnih "mirisa" velikog grada i vratiti se u osvježavajuće morske mirise što prije...
,,btw;sretno svim maturantima!,,i naravno, onima koji će sad na prijamni!.. živjeli!
subota, 20.05.2006.
.::sadomazo style::.
..malo razlgedavam oko kuće danas...
,,sve se nešto kopa i uređuje,,nigdje nema mira...taman otiđem iz riječke, prometne buke i onda se nađem opkoljen bušilicama..,ah, takav ti je život..
,,,,danas me nasmijala jedna prespaljena situacija, koja se zapravo u kontinuumu pojavlja do vječnosti..., ali ta situacija mijenja svoje oblike kao što i energija mijenja oblike. Jedina razlika je to što energija ne nastaje od nikud, nego ona jednostavno postoji,, a ljudska glupost, hmm..možda je i to neka vrsta energije ;)
....to je bila situacija, u kojoj su glavni likovi mein mutti, žena koja radi u cvječarni, 5000 cvjetova und ich.
,,vozim ja mein mutti u neki vrt, koji je kupolom zatvoren kako nebi se cvječe i ostala živuća bića oštetili..to je zapravo bio rasadnik.,,huh.
..ona tamo mučka to cjeće i traži ono najbolje...MENI su skoro sva izgledala ista,,dobro, naravno da je bilo razlika među njima, ali pitanje je kako naći najboljih 5 komada cvjetova, ako su svi barem slični?!?..i to je ono što mi nikad u ljudskoj psihi neće bit jasno...
,,držiš u ruci sasvim pristojan buketić, ali uporno tražiš bolji!!!To je nešto ala- sado-mazo--->čini mi se.. ;)
,,tako ljudi moji..nije lako..svi traže nešto bolje, a to im je sve zapravo nadohvat ruke :)
..rekao sam da je to kao energija i da ima različite oblike,,pa naravno...,ista je stvar kao kad imaš svoj vrt, ali naravno tuđi je bolji,,,ili doma jedeš pastu bognese, ali naravno susjeda radi bolje.....ili ja točim benzin na istoj crpki kao susjed, ali kad on toči njemu duže traje jer je kvalitetniji benzin!... itd itd... ljudi nikad nisu zadovoljni, i zato ima tako puno sranja naokolo..
,,dobro people, od mene puno pozdrava,,i pazite na svoj vrt, a tuđi nemojte ni gledat, jer vaš vrt, je VAŠ VRT!
utorak, 09.05.2006.
.::smile miracle::.
..malo sam se vratio na net,,opet…
,,blago onom tko me ima..(pa naravnoJ), pa makar kroz blog..
,,u zadnje vrijeme mi se puno lijepih stvari dogodilo…,ali isto tako košarica s obavezama se naglo napunila.,,čak i više nego što sam mislio..,,
,,od ovih lijepih stvari, bilo je sljedeće…napokon je potvrđeno da druge godine u «moj» studentski grad, dolaze još dva pajdaša iz stare srednjoškolske ekipe koji su ove godine studirali u različitim gradovima..,,njihova odluka dafinitivnog dolaženja ovdje u Rijeku skroz me obradovala i zato to nemiran očekujem!:)
,,osim toga, šlag na tortu je činjenica da će i moja draga završit ovdje…,što uvelike uljepšava moj boravak i studij ovdje…:)
..ipak, nebi bio tako sretan, kad nebi primjetio da je još netko napokon sretan!...
,,moj je cimer, napokon opet nasmješen od uha do uha, a vjerujte i ja sam…čini mi se (zapravo znam!) da ima novu «prijateljicu»,,upoznao sam je, pa sam zato, kad sve to zbrojiš presretan za njega…baš mu je trebala osoba koja ne zna za depresiju u životu..kao da sjaji nekim svjetlom i moj je cimer time obasjan, pa se smije i sretan je!,,,
..nekada je dovoljno upoznati osobu koja ne traži puno i koja svojom pojavom već zrači vedrinom i pozitivnom energijom.., da, da..to čovjeku stvarno uljepša život!
…to sam gledao i na filmovima, to sam vidio i u stvarnosti..,,i uvijek je to doživljaj koji te nasmješi, koji je simpatičan i koji zapravo uljepšava dan…
,,imam i na faksu takvih ljudi..zato je nekad i ono najteže, zapravo lako…uz smijeh je sve lako!..,,jednostavno je tako i gotovo!...,,možda kad se čovjek zapita što to smijeh zapravo je,,onda isprva izgleda da je to nešto što dolazi nakon nečeg urnebesno duhovitog, neobičnog što nas potiče na spontanu…međutim, smjeh je eliksir života…sretni ljudi bolje žive i lako prebrode teške situacije…,,kad netko vidi tužnu osobu (naročito one koje su to vječito), onda si misli,,,»pa tko zna koje ovaj probleme ima!!?»,,,zapravo svi imamo slične probleme…stvar je samo kako će ih netko prebroditi, stvar je samo o stavu prema životu…,,naravno, ako to ne prelazi u granice glume…,ali i to se vidi…isto kao što se vidi kad neki čovjek glumi da je tužan, ili da će se ubit…,,toga sam vidio u životu i tome se smijem…,,kao npr. Onaj neki zatvorenik koji je bio na krovu zatvora i prijetio da će se ubit (u Puli)…,,to je čista farsa…kad se netko želi ubit, taj će to i napravit…
..dobro ljudi…moje filozofiranje je dovelo do neviđenih granica druge teme…zato ja prestajem pisati da ne napišem roman.,..drugi dio ostavljam za dr put!
Pozdrav pajdaši!
četvrtak, 27.04.2006.
.::I just miss U::.
Trag u beskraju
Ka i uvik gledan more
ovu tajnu koja diše
ovu mrižu što me vuče
u tamne dubine
sve kroz pismu u daljine
I da oću i da smim
Ne bi moga skupit
svu lipotu života
niti suze ovog svita
Sve bi da da si tu
barem jedan tren da vičnost bude
Da ti pratim trag u beskraju
Sve bi da da si tu
Ka i nekad gledan nebo
tražim gradove u noći
di smo podno zvizda
zori krali rumen sjaj,
jutro moje di si sad
Pismo di li je kraj
ovo more bez dna
ženo razmakni sve
sive koprene sna
budi opet moj dom
što sad pust je i sam
jer sad puna je luna
što nad morem sja...
subota, 15.04.2006.
.::versus::.
..koja je razlika između malog grada i velikog grada?
,,eh,,pa u malom gradu kad uđeš u neki kafić ili neki market ili bilogdje,ljudi te najprije procjenjuju od glave do pete,,
..najprije ti počnu gledati tenisice, pa dižu pogled po hlačama, pa ti gledaju u međunožje i prebacuju se preko pupka i trbuha do lica i na kraju sve završava na kosi...ma mrak...neki uživaju u tome, a meni se to gadi..,,možda je to zato jer ovi u malom gradu nemaju interesantan život i kad vide nešto novo,,(novo?,,hmm..njima je uvijek sve novo..i zanimljivo...),, onda odmjeravaju stvari...
..dok u velikom gradu, svih boli ona stvar tko je, kada je i kako je..,,zato su ljudi u velikom gradu puuno slobodniji...,,možeš slobodno hodati gradom, ili mijenjati kafiće, a da te nitko ne ocjenjuje kao što je to običaj u manjim sredinama...
...ljudi inače vole skenirati oko sebe kad nemaju neke vlastite cirkuse s kojima bi se zabavljali...
,,inače, to pišem zato jer sam to primjetio..heh...bravo ja!
,,,,što se novih stvari tiče, u zadnje vrijeme sam shvatio puno novih stvari koje su mi u mnogome smirile život...
.....bilo je puno događanja između mene i mojih prijatelja koji su došli do mene u Rijeku i s kojima sam se vratio u moj mali grad...,,ponavljam, mali grad!
,,osim toga, moja ljubav je otišla u Francusku na 7 dana, tako da se za to vrijeme nećemo vidjeti, a malo ćemo se čuti..,,baš me zanima kakvo je tamo stanje budući da studenti demoliraju svaki dućan koji im se nađe na putu...
..jučer,,,šta jučer?..jučer sam pio vodu i otkrio sam da je prilično dobrog okusa..mogao bih ju preporučit svima koji za vodu još nisu čuli ili neznaju puno o vodi..,,naročito ciljam na one kojima voda život znači...voda inače može značiti novac, i ona teče iz slavine (špine),,,zato jako cijenim sve ljude koji reklamiraju slavine (špine) i naročito poštujem sve vodoinstalatere ovoga svijeta..,,to su pravi ljudi!,,
,,ako itko osim mene uviđa u važnost vode i vodoinstalatera neka odmah nalijepi sliku svoje kupaonice na svoj auto..,,ako ima kombi još bolje,bit će veća slika,,i to s obje strane!!:),,ovom prilikom pozdravljam sve osobe koje misle da je "H" formula vode...,,ja znam samo jednu takvu osobu, i sumnjam da ću još jednu upoznat..ahh..to je život,,svi smo različiti i svih zanimaju različite stvari...
,,jučer...šta jučer?..jučer sam zapamtio po lijepim stvarima...nekad nije lako biti kreten...,,ali neke stvari su važne i kretenima...;)
......i tako, došlo je vrijeme za nove korake,,ali potpuno nove, bez grešaka i sa puno pozitive...
,,život je stalno mijenjanje,,padovi i usponi..,,dobro i loše...ipak, na kraju ostaje ono što smo naučili i ono što smo dobili u izgubljenim bitkama...,,,to su bitke koje čuva naša prošlost...i koje tamo ostaju..danas, ostaju sjećanja i nove spoznaje...kao što su njemci jednom bili najokrutniji ljudi na svijetu, sad su jedna od najorganiziranijih i najvažnijih država u europi,,zbog koje mnogi preživljavaju, a zbog koje su nekad, mnogi umirali...,,ljudi su bića koji uče,,neprestano,,i vječno...
..zato pozdravljam jučer..jer sam sretan što sam tada naučio još nešto...nadam se da ipak, ovo što znam..ovo što imam u sebi neće pasti u zaborav i postati samo nevidljiv trag nećega što je bilo...
četvrtak, 06.04.2006.
.::black rainbow::.
..nevjerojatno je kako mi je zadnji post ispao depresivan, i to zato jer sam bio prilično umoran kad sam ga pisao,,al evo za one koji spadaju u uži krug mojih poznanika i prijatelja kažem da sam totalno u redu i prilično sretan…nekad je taj umor ipak slatki umor, a čovjeku treba odmora i od takvog umora…
,,ovaj post zapravo pišem s nakanom da izrazim neka svoja opažanja koja su me zaintrigirala u zadnje vrijeme…nevjerojatno je to koliko ljudi mogu u sebe upiti loših stvari i onda to držati u sebi…mislim na one tipove osoba koji jednostavno nakon nečeg lošeg «misle» da nemaju potrebu to priznat ili podijelit s nekim pa da duši bude lakše..
….s većinom ljudi s kojima razgovaramo na klinici primijetimo nekakvu tjeskobu u priznavanju i iskazivanju istine..,,npr, teško je nekom priznat da mu je teško i da mu je ponos povrijeđen jer mora u piđami sjedit i čekat rezultate nekakve.., ili je pak nekome teško priznat kako je sam, zbog svog nemara o cigaretama ili drugim drogama, kriv za svoje stanje..
..nekima je jednostavno teško priznat sami sebi situaciju u kojoj se nalaze jer je ona jako bolna i misle da će lakše živjet ako se «brane» glumeći da je sve u redu..
…takve se situacije, naime, događaju svuda oko nas…one nas okružuju…
,,ljudi doživljavaju svakakve poraze, svakakve svršetke nekih putovanja koji nisu onakvi kakvi su bili zamišljeni..
,,,,
..teški se trenuci nekada jednostavno moraju prihvatit i priznat..najgore je kad si svjestan istine, a kad ju sam sebi ne želiš priznat i tada čovjek polako pada u depresiju, što je prvi korak ka stvarnom zlu..kad u sebe upijaš svu tu tamnu boju života, onda i sam postaneš mračan i sav sjaj nestane samo zbog neke pizdarije koja se zapravo dešava u vlastitoj psihi..
..mislim da je svako nepriznavanje, nijekanje, neprihvaćanje istine i bezuspješno traženje ispušnih ventila zapravo veliki korak bliže frustraciji.., frustracija je gadan osjećaj, zbog toga ljudi rade gluposti, zbog toga postanu fizički ili psihički agresivni, a u duši tužni,,,,,..fascinantno je to koliko malo treba čovjeku da postane bez sjaja..i žalosno je što je nekad jedna situacija dovoljna da te baci u crnu zonu pitanja o vlastitom «ja» i sumnjanju u svoje samopouzdanje..
,,život je zapravo šaren, ali naravno nigdje bez crne boje…zato je gutanje problema koje sam sebi teško priznaješ najbolje riješiti neuništivim i besplatnim lijekom.., a to je priznati, prihvatiti i nastaviti dalje…
